Kula sv. Frana je četvrtasta kula smještena ponad Samostana Male braće, po kojemu i nosi naziv. Sagrađena je kao i ostale kule na tom dijelu glavnoga gradskog zida u drugoj polovici 13. stoljeća te je oblikovana tako da je bila otvorena prema Gradu i s visokim uskim strijelnicama postavljenima na sva tri vanjska zida u razini visokog prizemlja.

Imala je jednostavno krunište oblikovano merlima - zupcima, ispod kojega je s unutrašnje strane tekao obilazni hodnik nošen sustavom svodišta na trostrukim konzolama. Zapunjeni otvori prvotnih strijelnica i danas su vidljivi iz predziđa.

I Kula sv. Frana nalazi se na popisu stražarskih mjesta 1332. Početkom 15. stoljeća ona se povisuje a njezin se prostor zatvara i presvođuje te dobiva strijelnice i na razini visokog kata. Tragovi konzola s očuvanim petama nekadašnjeg svoda danas su vidljivi u uglovima kruništa. Godine 1545. donosi se odluka da se njezina unutrašnjost presvodi, pa je to presvođenje najvjerojatnije bilo posljedica njezina znatnog popravka ili djelomične rekonstrukcije. Danas prostor kule prekriva konzolni svod. Veliki potres 1667. znatno ju je oštetio pa je 1668. popravljena uz opsežni zahvat na njezinu ziđu.

U 19. stoljeću za vrijeme austrijske vladavine, trebala je biti pretvorena u spremište za vodu. Srećom, to nije napravljeno, već je ostala u funkciji tadašnje vojne uprave. U tom su razdoblju na istočnom pročelju otvoreni prozori u prizemlju i na katovima a pročelje je od razine obilaznog hodnika do vrha kule obloženo novim kamenim zidom radi sprječavanja prodora vlage u njezinu unutrašnjost. Istim zahvatom sanacije opločena je terasa kruništa i rekonstruiran je prilaz kuli i njezinu kruništu.